Sa predavanja LEED sertifikacija u praksi – Case study: Prologis
U Beogradu, 18. februara 2011. godine, održano je prvo predavanje u organizaciji Saveta zelene gradnje Srbije. Marija Golubović, predsednik SrGBC-a predstavila je kompletan proces pripreme projekata logističkog centra kod Torina za LEED sertifikaciju.
Ovaj projekat sertifikovan je zlatnim LEED sertifikatom (LEED Gold) i predstavlja primer sertifikacije objekta u okviru LEED Core & Shell protokola (LEED-CS). U pitanju je objekat koji je investitor, kompanija Prologis, gradio za unapred poznatog klijenta – proizvođača ambalaže Huhtamaki.
Klijent, kao i budući korisnik, insistirali su na sertifikaciji objekta koji podižu, odnosno iznajmljuju. S obzirom da je reč o klasičnom magacinskom prostoru, zajedno sa prostorijama za upravu, koji nema prevelike društvene, marketinške ili statusne ambicije, proces projektovanja, građenja i sertifikacije nije smeo znatno da utiče na kompletnu investiciju.
U skladu sa tipom objekta, akcenat je stavljen na smanjenje potrošnje energije i vode uz minimalna dodatna početna ulaganja (softverska analiza potrošnje, podnošenje zahteva i proces za sertifikaciju, itd), naravno, uz poštovanje svih drugih kriterijuma koji su omogućili da se postigne visok nivo sertifikacije.
Kako je na budućem korisniku objekta ostalo da samostalno opremi zgradu, proces LEED sertifikacije zasnivao se na Core & Shell protokolu. Ovaj protokol se prvenstveno bazira na oceni i dodeli kredita za rešenje parcele, omotača objekta, vodovodnih, kanalizacionih i elektro instalacija, osvetljenja, KGH sistema, itd. (korisnik naknadno može da opremi zgradu i traži dodatni sertifikat za Commercial Enterior).
Prednosti ovakvog tipa predavanja
Za razliku od predavanja koja polaznicima prikazuju opšti pregled LEED standarda i principa na kojima počiva dodela kredita za sertifikaciju, ovo predavanje kojim je Savet zelene gradnje započeo svoj edukativni angažman na polju zelene gradnje u Srbiji, oslikava i ideju vodilju SrGBC-a.
Savet želi da svojim članovima i drugim polaznicima edukativnih programa, obezbedi detaljne, specifične, i samim tim, direktno korisne informacije za samostalan rad na sertifikaciji zelenih zgrada.
Dovoljno je reći da umesto načelnih informacija u vezi sa metodologijom za podnošenje projekta na sertifikaciju, na ovakvim predavanjima polaznici imaju prilike da vide i na koji način su projektanti i izvođači ispunili, dokumentovali i prezentovali GBCI-u ono što su na projektu uradili kako bi obezbedili najviši mogući nivo sertifikacije na datom projektu.


